(Tragedija, Grčka, 406. pr. Kr., 1779 redaka)

Uvodslijepi Edip, prognan iz rodne Tebe i sveden na život lutanja vođen svojom kćeri Antigonom, stiže u grad Kolon, gdje mu je isprva rečeno da nastavi dalje jer je tamošnje tlo sveto Erinijama ili Furijama (također poznati kao Eumenidi). Edip ovo smatra povoljnim, jer je Apolonovo izvorno proročanstvo, osim predviđanja da će ubiti svog oca i oženiti svoju majku, također otkrilo da će umrijeti na mjestu svetom Furijama i da će biti blagoslov za zemlju u koji je pokopan.

Zbor staraca iz Colona užasnut je kad sazna da je on sin Laja, za kojeg su čuli, i očajnički ga pokušavaju protjerati iz svog grada, bojeći se da će prokletstvo. Edip tvrdi da je ubio svog oca u samoobrani i da nije moralno odgovoran za svoje zločine. Nadalje, on čak tvrdi da je ondje na svetoj misiji, noseći veliki dar za narod i traži da vidi Tezeja, kralja Atene.

Edipova druga kći Ismena stiže, donoseći vijest da je njegov mlađi sin Eteoklo zauzeo prijestolje Tebe, a njegov stariji sin Polinik okuplja vojsku ( "Sedmorica protiv Tebe" od Eshila ' play) za napad na grad i povrat kontrole. Međutim, prema proročištu, ishod ovog sukoba ovisi o tome gdje je sam Edip pokopan, a to jedalje se pričalo da ga njegov spletkarski šurjak Kreont planira dati ubiti i pokopati na granici Tebe bez odgovarajućeg pogrebnog obreda, tako da niti jedan sin ne može tvrditi da ima moć predviđanja proročišta. Edip se ne zaklinje na vjernost nijednom od svojih zavađenih sinova, suprotstavljajući ih svojim odanim kćerima, i baca se na milost i zaštitu naroda Kolona, ​​koji su se prema njemu do sada dobro ponašali.

Zbor ispituje Edipa za pojedinosti o njegovom incestu i oceubojstvu, no, kada dolazi kralj Tezej, kralj se čini već dobro obaviješten o svim tragičnim događajima, te suosjeća s Edipom, nudeći mu bezuvjetnu pomoć. Dirnut Tezejevim razumijevanjem i brigom, Edip mu zauzvrat nudi na dar svoje mjesto ukopa, što će osigurati pobjedu Atene u svakom budućem sukobu s Tebom. Tezej protestira što su dva grada u prijateljskim odnosima, iako ga Edip upozorava da samo na bogove ne utječe protok vremena. Tezej čini Edipa građaninom Atene i ostavlja zbor da ga čuva kada ode.

Kreont, koji predstavlja Tebu, dolazi i glumi sažaljenje prema Edipu i njegovoj djeci, predlažući mu da se vrati u svoj rodni grad Teba. Međutim, Edip, dobro poznavajući okrutnog Kreonta, nije zaokupljen njegovim lukavstvima. Kreont tada hvata Antigonu i otkriva da je već zarobio Ismenu, prijeteći da ćeupotrijebiti silu kako bi Edipa vratio u Tebu, bez obzira na pokušaje ljudi iz zbora da ga zaustave. Kralj Tezej i njegovi ljudi interveniraju kako bi zaštitili Edipa, svladavaju Kreonta i Tebance i spašavaju Edipove kćeri, naglašavajući atensko poštovanje zakona u usporedbi s bezakonjem degenerirane Tebe.

Edipov sin Polinik, kojeg je njegov brat Eteoklo protjerao iz Tebe, dolazi i moli da razgovara s Edipom. Antigona uvjerava svog oca, protivno njegovoj boljoj procjeni, da čuje njezina brata kako govori, a Polinik moli za pomirenje sa svojim ocem, žudeći za njegovim oprostom i blagoslovom (znajući da je proročište objavilo da će pobjeda pasti na stranu koju Edip zagovara). Edip je nedirnut i proklinje oba svoja bezvrijedna sina, otvoreno proričući da će se međusobno poubijati u nadolazećoj bitci.

Svira se žestoka grmljavinska oluja, što Edip tumači kao Zeusov znak da mu se bliži kraj. Inzistira na tome da Tezeju i njegovom gradu Ateni dodijeli dar koji je obećao, izjavljujući da će Atenu zauvijek štititi bogovi sve dok Tezej nikome ne otkrije mjesto svog groba. Iznenada ispunjen unutarnjom snagom dok se njegova sudbina približava, slijepi Edip stoji i hoda, pozivajući svoju djecu i Tezeja da ga slijede u sveti šumarak Furija.

Glasnik stiže i opisuje zborudostojanstvenu Edipovu smrt, objašnjavajući kako je u zadnji čas poslao svoju djecu kako bi samo Tezej saznao točno mjesto njegove smrti i prenio ga svom nasljedniku. Iako su Ismena i Antigona izbezumljene očevom smrću, kralj Tezej skrupulozno im odbija otkriti mjesto Edipovog pokopa. Naposljetku se žene pokoravaju i kreću natrag prema Tebi, još uvijek se nadajući da će spriječiti Polinika i Sedmoricu protiv Tebe u maršu na grad i krvoproliću koje će neizbježno rezultirati.

U vrijeme kad je “Edip u Kolonu” napisan, Atena je prolazila kroz mnoge promjene, nakon vojnog poraza od Spartanaca i brutalne i diktatorske vladavine Trideset tirana, i oba pisanja predstava i njezina recepcija od strane atenske publike tog vremena bili bi pod utjecajem ovog povijesnog konteksta. Atena u drami smatra se vrhuncem demokracije i jurisprudencije jer Tezej, kralj Atene, bezuvjetno dopušta Edipu utočište. U atenskom predgrađu Colonus, glavno mjesto radnje predstave, Sofoklo je proveo dobar dio svojih dječačkih godina.

U ovoj drami ima puno manje radnje, a više filozofske rasprave nego u “Kralj Edip” i Sofoklo ' ostaloigra. Napisana, prema nekim izvješćima, kad se Sofoklo približavao svojoj devedesetoj godini, on se prema ostarjelom glavnom junaku odnosi s velikim poštovanjem tijekom cijele drame. Vedra nada s kojom brigom iscrpljeni Edip očekuje svoju smrt – kao izbavljenje od životnih nevolja i patnji – gotovo sigurno ima neku osobnu primjenu i donekle odražava osjećaje ostarjelog pjesnika.

Predstava prati Edipov prijelaz iz prosjaka u svojevrsnog heroja, a može se promatrati i kao svojevrsna meditacija o pogrešivosti ljudi i mogućnosti njihova iskupljenja. Život je predstavljen kao putovanje ili proces učenja, a Edip se kroz komad kreće od mirne rezignacije i defetizma na početku, preko vatrene strasti koja podsjeća na mlade dane u središnjem dijelu, do vedrine i unutarnjeg mira (pa čak novootkrivena asertivnost i dostojanstvo) na kraju.

Predstava se eksplicitno bavi temom moralne odgovornosti osobe za svoju sudbinu i je li moguće pobuniti se protiv sudbine (Edip opetovano tvrdi da nije odgovoran za djela koja mu je suđeno počiniti). Sofokles sugerira da, iako ograničeno razumijevanje vladara može dovesti do toga da vjeruje da je potpuno nevin, to ne mijenja objektivnu činjenicu njegove krivnje.

Međutim, također postoji prijedlog da,budući da je Edip nesvjesno sagriješio, njegova se krivnja može na neki način smanjiti, dopuštajući njegovim zemaljskim patnjama da posluže kao dovoljno iskupljenje za njegove grijehe, tako da u smrti može biti naklonjen (kao što je predvidjelo Apolonovo proročanstvo). Unatoč tome što je oslijepljen i prognan te suočen s nasiljem Kreonta i njegovih sinova, Zeus na kraju prihvaća i oslobađa Edipa te počinje prihvaćati neizbježnost božanske volje i proročanstva.

Možda najpoznatiji citat iz drame dolazi u retku 880: “U pravednoj stvari, slabi pobjeđuju jake”.

• Engleski prijevod F. Storra (Internet Classics Archive): / /classics.mit.edu/Sophocles/colonus.html
• Grčka verzija s prijevodom riječ po riječ (Projekt Perzej): //www.perseus.tufts.edu/hopper/text.jsp?doc= Perzej:tekst:1999.01.0189