(epska pjesma, latinski/rimski, 19. pr. n. e., 9996 redaka)

Uvodslog i dva kratka) i spondees (dva duga sloga). Također uključuje vrlo učinkovite sve uobičajene poetske tehnike, kao što su aliteracija, onomatopeja, sinegdoha i asonanca.

Iako je pisanje "Eneide" općenito vrlo dotjerano i složeno po prirodi , (legenda kaže da je Vergilije svaki dan napisao samo tri retka pjesme), postoji niz polupotpunih redaka. To, kao i njegov prilično nagli završetak, općenito se smatra dokazom da je Vergilije umro prije nego što je uspio dovršiti djelo. Rekavši to, budući da je pjesma sastavljena i sačuvana u pisanom obliku, a ne usmeno, tekst “Eneide” koji je došao do nas zapravo je potpuniji od većine klasičnih epova.

Druga legenda sugerira da je Vergilije , bojeći se da će umrijeti prije nego što pravilno revidira pjesmu, dao upute prijateljima (uključujući i cara Augusta) da “Eneida” trebao biti spaljen nakon njegove smrti, djelomično zbog nedovršenog stanja, a djelomično zato što mu se očito nije svidjela jedna od sekvenci u VIII. knjizi, u kojoj Venera i Vulkan imaju spolni odnos, što je on vidio kao nesukladnost s rimskim moralnim vrlinama . Navodno je planirao provesti do tri godine uređujući ga, ali se razbolio dok se vraćao s putovanja u Grčku i, neposredno prije svoje smrti u rujnu 19. pr. Kr., naredio je darukopis “Eneide” biti spaljen jer ga je još uvijek smatrao nedovršenim. Međutim, u slučaju njegove smrti, August je sam naredio da se te želje ne poštuju, a pjesma je objavljena nakon vrlo malih izmjena.

Glavna sveukupna tema “Eneide” je da je opozicija. Glavna opozicija je ona Eneje (koju vodi Jupiter), koja predstavlja drevnu vrlinu "pietas" (smatra se ključnom kvalitetom svakog časnog Rimljanina, uključuje razumno rasuđivanje, pobožnost i dužnost prema bogovima, domovini i obitelji), protiv Didone i Turna (koje vodi Junona), predstavljajući neobuzdani “furor” (bezumnu strast i bijes). Međutim, postoji nekoliko drugih suprotnosti unutar “Eneide” , uključujući: sudbinu protiv akcije; muško naspram ženskog; Rim protiv Kartage; “Eneja kao Odisej” (u knjigama od 1 do 6) nasuprot “Eneji kao Ahileju” (u knjigama od 7 do 12); mirno vrijeme naspram oluja; itd.

Pjesma naglašava ideju domovine kao izvora identiteta, a duga lutanja Trojanaca po moru služe kao metafora za vrstu lutanja koja je karakteristična za život općenito. Daljnja tema istražuje obiteljske veze, posebno jak odnos između očeva i sinova: veze između Eneje i Askanija, Eneje i Anhiza, Evandra i Palade te između Mezencija i Lausa sve su vrijedneBilješka. Ova tema također odražava Augustove moralne reforme i možda je bila namijenjena da postavi primjer rimskoj mladeži.

Na isti način, pjesma zagovara prihvaćanje djelovanja bogova kao sudbine, posebno naglašavajući da bogovi djeluju svojim putevima kroz ljude. Smjer i odredište Enejinog puta unaprijed su određeni, a njegove razne patnje i slave tijekom pjesme samo odgađaju ovu nepromjenjivu sudbinu. Vergilije pokušava impresionirati svoju rimsku publiku da, baš kao što su bogovi iskoristili Eneju za osnivanje Rima, sada koriste Augusta da ga vodi, a dužnost je svih dobrih građana prihvatiti ovu situaciju.

Enejin karakter u cijeloj pjesmi definiran je njegovom pobožnošću (više puta ga se naziva “pobožnim Enejom”) i podređivanjem osobne želje dužnosti, što je možda najbolje prikazano njegovim napuštanjem Didone u potrazi za svojim sudbina. Njegovo ponašanje posebno je u suprotnosti s Junoninim i Turnovim u tom smislu, budući da se ti likovi bore sa sudbinom na svakom koraku (ali na kraju gube).

Lik Didone u pjesmi je tragičan. Nekada dostojanstvena, samouvjerena i kompetentna vladarica Kartage, odlučna u svojoj odlučnosti da sačuva uspomenu na svog mrtvog muža, Kupidova strijela ju tjera da riskira sve zaljubivši se u Eneju, i ona se nađe u nemogućnosti da ponovno preuzme svoje dostojanstvopoložaj kad ova ljubav propadne. Kao rezultat toga, ona gubi potporu građana Kartage i otuđuje lokalne afričke poglavice koji su prije bili udvarači (a sada predstavljaju vojnu prijetnju). Ona je lik strasti i nestalnosti, u oštrom kontrastu s redom i kontrolom koju predstavlja Eneja (osobine koje je Vergilije povezivao sa samim Rimom u svoje doba), a njezina iracionalna opsjednutost tjera je na mahnito samoubojstvo, koji je pogodio mnoge pisce, umjetnike i glazbenike koji su uslijedili.

Turnus, još jedan od Junoninih štićenika koji na kraju mora nestati kako bi Eneja ispunio svoju sudbinu, pandan je Didoni u drugoj polovici pjesma. Poput Didone, on predstavlja sile iracionalnosti u suprotnosti s Enejinim pobožnim osjećajem za red i, dok je Didona poništena svojom romantičnom željom, Turn je osuđen na propast zbog svog neumoljivog bijesa i ponosa. Turnus odbija prihvatiti sudbinu koju mu je odredio Jupiter, tvrdoglavo tumačeći sve znakove i predznake u svoju korist umjesto da traži njihovo pravo značenje. Unatoč njegovoj očajničkoj želji da bude heroj, Turnov karakter se mijenja u posljednjih nekoliko scena bitke, i vidimo kako postupno gubi samopouzdanje dok shvaća i prihvaća svoju tragičnu sudbinu.

Neki su pronašli tzv. “skrivene poruke” ili alegorije unutar pjesme, iako su one uglavnom spekulativne i visokoosporavaju znanstvenici. Jedan od takvih primjera je odlomak u VI. knjizi gdje Eneja izlazi iz podzemlja kroz "vrata lažnih snova", što su neki protumačili kao da implicira da su svi Enejini kasniji postupci na neki način "lažni" i, šire, da je povijest svijeta od osnutka Rima samo je laž. Drugi primjer je bijes i bijes koje Eneja pokazuje kada ubije Turna na kraju XII. knjige, što neki vide kao njegovo konačno napuštanje "pietas" u korist "furor". Neki tvrde da je Vergilije namjeravao promijeniti ove odlomke prije nego što umre, dok drugi vjeruju da su njihove strateške lokacije (na samom kraju svake polovice cijele pjesme) dokaz da je Vergilije postavio tamo ih sasvim namjerno.

“Eneida” dugo se smatra temeljnim članom zapadnog kanona književnosti i bila je vrlo utjecajna na kasnija djela, privlačeći i imitacije kao parodije i travestije. Brojni su prijevodi tijekom godina na engleski i mnoge druge jezike, uključujući važan engleski prijevod pjesnika iz 17. stoljeća Johna Drydena, kao i verzije iz 20. stoljeća Ezre Pounda, C. Daya Lewisa, Allena Mandelbauma, Roberta Fitzgeralda, Stanleyja Lombardo i Robert Fagles.

• Engleskiprijevod Johna Drydena (Internet Classics Archive): //classics.mit.edu/Virgil/aeneid.html
• Latinska verzija s prijevodom riječ po riječ (Perseus Project): //www.perseus.tufts .edu/hopper/text.jsp?doc=Perseus:text:1999.02.0055
• Sveobuhvatan popis mrežnih izvora za “Eneidu” (OnlineClasses.net): //www.onlineclasses .net/aeneida

Radnja počinje s trojanskom flotom, predvođenom Enejom, u istočnom Sredozemlju, krećući se prema Italiji na putovanju u potrazi za drugim domom, u skladu s proročanstvom da će Eneja roditi plemića i hrabra rasa u Italiji, kojoj je suđeno da postane poznata u cijelom svijetu.

Božica Junona je, međutim, još uvijek ljuta što ju je presuda Pariza zanemarila u korist Enejine majke, Venere, i također zato što je njezin najdraži grad, Kartagu, predodređeno da unište Enejini potomci i zato što je trojanski princ Ganimed izabran da bude peharnik bogova, zamijenivši Junoninu vlastitu kćer, Hebu. Zbog svih ovih razloga, Junona podmićuje Eola, boga vjetrova, ponudom Dejopeje (najljepše od svih morskih nimfi) za ženu, a Eol oslobađa vjetrove da izazovu veliku oluju, koja uništava Enejinu flotu.

Iako sam nije prijatelj Trojanaca, Neptun je razbješnjen Junoninim upadom u njegovo područje, te stišava vjetrove i umiruje vode, dopuštajući floti da se skloni na obalu Afrike, blizu Kartage, grada nedavno osnovali fenički izbjeglice iz Tira. Eneja, nakon ohrabrenja svoje majke Venere, ubrzo stekne naklonost Didone, kraljice Kartage.

Na banketu u čast Trojanaca, Eneja prepričava događaje koji su doveli do njihova dolaska, počevši nedugo nakondogađaji opisani u “Ilijadi” . On govori o tome kako je lukavi Uliks (Odisej na grčkom) smislio plan da grčki ratnici uđu u Troju skrivajući se u velikom drvenom konju. Grci su se tada pretvarali da otplove, ostavivši Sinona da kaže Trojancima da je konj žrtva i da će Trojanci moći osvojiti Grčku ako ga uvedu u grad. Trojanski svećenik Laokoon prozreo je grčku zavjeru i pozvao na uništenje konja, ali su njega i oba njegova sina napale i pojele dvije goleme morske zmije u očito božanskoj intervenciji.

Trojanci su doveli drvenog konja unutar gradskih zidina, a nakon što je pala noć naoružani Grci su se pojavili i počeli klati stanovnike grada. Eneja se hrabro pokušao oduprijeti neprijatelju, ali je ubrzo izgubio svoje suborce i majka Venera mu je savjetovala da pobjegne sa svojom obitelji. Iako je njegova supruga Kreusa ubijena u metežu, Eneja je uspio pobjeći sa svojim sinom Askanijem i ocem Anhizom. Okupljajući ostale preživjele Trojance, sagradio je flotu brodova, koji su se spustili na različita mjesta u Sredozemlju, osobito Aeneu u Trakiji, Pergameju na Kreti i Butrotum u Epiru. Dvaput su pokušali sagraditi novi grad, ali su ih loši predznaci i pošasti otjerali. Proklele su ih Harpije (mitska bića koja su dijelom žene, a dijelom ptice), ali su takođerneočekivano je naišao na prijateljske sunarodnjake.

U Butrotumu, Eneja je upoznao Hektorovu udovicu, Andromahu, kao i Hektorovog brata, Helena, koji je imao dar proricanja. Helen je prorekao da bi Eneja trebao potražiti zemlju Italiju (također poznatu kao Ausonija ili Hesperia), gdje će njegovi potomci ne samo napredovati, već će s vremenom zavladati cijelim poznatim svijetom. Helen mu je također savjetovao da posjeti Sibilu u Cumae, a Eneja i njegova flota su krenuli prema Italiji, prvi put sletjevši u Italiju kod Castrum Minervae. Međutim, kad je zaobišla Siciliju i krenula prema kopnu, Juno je podigla oluju koja je potjerala flotu natrag preko mora u Kartagu u sjevernoj Africi, čime je Eneina priča aktualizirana.

Kroz Enejine spletke Majka Venera i njezin sin Kupid, kraljica Didona Kartagina ludo se zaljubljuje u Eneju, iako se prethodno zaklela na vjernost svom pokojnom mužu Siheju (kojeg je ubio njezin brat Pigmalion). Eneja je sklon uzvratiti Didoninu ljubav i oni na neko vrijeme postaju ljubavnici. Ali, kada Jupiter pošalje Merkura da podsjeti Eneju na njegovu dužnost i sudbinu, on nema izbora nego napustiti Kartagu. Slomljena srca, Didona počini samoubojstvo probovši se na pogrebnoj lomači Enejinim vlastitim mačem, predviđajući u svojoj smrtnoj muci vječni sukob između Enejinog i njezinog naroda. Gledajući unatrag s palube svog broda, Enejavidi dim Didone pogrebne lomače i jasno zna njezino značenje. Međutim, sudbina ga zove i trojanska flota plovi dalje prema Italiji.

Vraćaju se na Siciliju kako bi priredili pogrebne igre u čast Enejinog oca, Anhiza, koji je umro prije Junoine oluje skrenuo ih s kursa. Neke od trojanskih žena, umorne od naizgled beskonačnog putovanja, počinju spaljivati ​​brodove, ali pljusak gasi vatru. Eneja je ipak suosjećajan i nekima od putovanja umornima je dopušteno da ostanu na Siciliji.

Naposljetku, flota se iskrcava na kopno Italije, a Eneja, uz vodstvo Sibile od Kume, silazi u podzemni svijet kako bi razgovarao s duhom svog oca, Anchises. Dobiva proročansku viziju sudbine Rima, koja mu pomaže da bolje shvati važnost svoje misije. Po povratku u zemlju živih, na kraju VI. knjige, Eneja vodi Trojance da se nasele u zemlji Lacijum, gdje je dočekan i počinje se udvarati Laviniji, kćeri kralja Latina.

Druga polovica pjesme počinje izbijanjem rata između Trojanaca i Latina. Iako je Eneja pokušao izbjeći rat, Junona je izazvala nevolje uvjerivši latinsku kraljicu Amatu da svoju kćer Laviniju treba udati za lokalnog prosca, Turna, kralja Rutula, a ne za Eneju, čime je učinkovito osigurala rat. Enejaodlazi potražiti vojnu podršku među susjednim plemenima koji su također neprijatelji Turna, a Pallas, sin kralja Evandera od Arkadije, pristaje povesti trupe protiv ostalih Talijana. Međutim, dok je trojanski vođa odsutan, Turn vidi svoju priliku za napad, a Eneja se vraća i nalazi svoje sunarodnjake upletene u bitku. Ponoćni napad dovodi do tragične smrti Nisa i njegovog suputnika Eurijala, u jednom od najemotivnijih odlomaka u knjizi.

U bitci koja slijedi ubijeni su mnogi heroji, posebice Pala, kojeg je ubio Turnus; Mezencije (Turnov prijatelj, koji je nenamjerno dopustio da mu sin bude ubijen dok je sam bježao), kojeg je Eneja ubio u pojedinačnoj borbi; i Camilla, neka vrsta amazonskog lika posvećenog božici Diani, koja se hrabro bori, ali na kraju bude ubijena, što dovodi do toga da čovjeka koji ju je ubio ubije Dianin stražar, Opis.

Poziva se kratkotrajno primirje i predlaže se dvoboj prsa u prsa između Eneje i Turna kako bi se poštedjelo daljnjeg nepotrebnog pokolja. Eneja bi lako pobijedio, ali primirje je prvo prekinuto i prava bitka se nastavlja. Eneja je ozlijeđen u bedro tijekom borbe, ali se ubrzo nakon toga vraća u bitku.

Kada Eneja odvažno napadne sam grad Lacij (zbog čega se kraljica Amata objesila u očaju), on prisiljava Pretvori se u samcaboriti se još jednom. U dramatičnoj sceni, Turnova snaga ga napušta dok pokušava baciti kamen, a Enejino koplje ga pogodi u nogu. Turn na koljenima moli za svoj život, a Eneja je u iskušenju da ga poštedi sve dok ne vidi da Turn nosi pojas svog prijatelja Palasa kao trofej. Pjesma završava tako da Eneja, sada u velikom bijesu, ubija Turna.

Pobožni junak Eneja već je bio dobro poznat u grčko-rimskim legendama i mit, koji je bio glavni lik u Homerovoj “Ilijadi” , u kojoj Posejdon prvi proriče da će Eneja preživjeti Trojanski rat i preuzeti vodstvo nad trojanskim narodom. Ali Vergilije uzeo je nepovezane priče o Enejinim lutanjima i njegovoj nejasnoj mitskoj povezanosti s osnutkom Rima i oblikovao ih u uvjerljiv temeljni mit ili nacionalistički ep. Primjetno je da Vergilije bira Trojanca, a ne Grka, da predstavlja herojsku prošlost Rima, iako je Troja izgubila rat od Grka, a to može odražavati nelagodu Rimljana da govore o slavama grčke prošlosti, u slučaju moglo bi se činiti da zasjenjuju slavu samog Rima. Svojom epskom pričom, dakle, Vergilije ujedno uspijeva povezati Rim s herojskim legendama o Troji, veličati tradicionalne rimske vrline ilegitimiziraju julijevsko-klaudijevsku dinastiju kao potomke utemeljitelja, heroja i bogova Rima i Troje.

Vergilije uvelike je posudio od Homera , želeći stvoriti ep dostojan, pa i nadmašiti grčkog pjesnika. Mnogi suvremeni znanstvenici smatraju da je Vergilijeva poezija blijeda u usporedbi s Homerovom i da ne posjeduje istu originalnost izraza. Međutim, većina se znanstvenika slaže da se Vergilije istaknuo unutar epske tradicije antike predstavljajući široki spektar ljudskih emocija u svojim likovima koji su uključeni u povijesne plime dislokacije i rata.

“Eneida” može se podijeliti u dvije polovice: knjige od 1 do 6 opisuju Enejino putovanje u Italiju, a knjige od 7 do 12 govore o ratu u Italiji. Ove dvije polovice obično se smatraju odrazom Vergilijeve ambicije da se suprotstavi Homeru tretirajući obje teme lutanja “Odiseje” i tema ratovanja “Ilijada” .

Napisana je u vrijeme velikih političkih i društvenih promjena u Rimu, s nedavnim padom Republike i Završni rat Rimske republike (u kojem je Oktavijan odlučno porazio snage Marka Antuna i Kleopatre) koji su razdrli društvo, a vjera mnogih Rimljana u veličinu Rima je ozbiljno poljuljana. Novi car,August Cezar, međutim, počeo je uspostavljati novu eru prosperiteta i mira, posebno kroz ponovno uvođenje tradicionalnih rimskih moralnih vrijednosti, a "Eneida" može se smatrati da namjerno odražava ovaj cilj. Vergilije konačno je osjetio neku nadu za budućnost svoje zemlje, a duboka zahvalnost i divljenje koje je osjećao prema Augustu nadahnula ga je da napiše svoju veliku epsku pjesmu.

Osim toga, pokušava legitimizirati vladavinu Julija Cezara (i šire, vladavinu njegovog usvojenog sina, Augusta, i njegovih nasljednika) preimenovanjem Enejinog sina, Ascaniusa, (izvorno poznatog kao Ilus, prema Ilijumu, drugom imenu za Troju), kao Iulus, i ističući ga kao pretka obitelji Julija Cezara i njegovih carskih potomaka. U epu, Vergilije opetovano nagovještava Augustov dolazak, možda u pokušaju da ušutka kritičare koji su tvrdili da je on postigao vlast nasiljem i izdajom, a postoje mnoge paralele između Enejinih i Augustovih postupaka. U nekim aspektima, Vergilije je radio unatrag, povezujući političku i društvenu situaciju svog vremena s naslijeđenom tradicijom grčkih bogova i heroja, kako bi pokazao prve kao povijesno izvedene iz potonjih.

Kao i drugi klasični epovi, "Eneida" napisana je daktilskim heksametrom, pri čemu svaki redak ima šest stopa sastavljenih od daktila (jedan dug