Sadržaj
Horace je razvio svoje „Ode“ u svjesnom oponašanju kratke lirske poezije grčke originali kao što su Pindar , Sappho i Alcaeus. Njegov genij leži u primjeni ovih starijih oblika, uglavnom koristeći drevne grčke safičke i alkajske metre, na društveni život Rima u doba Augusta. Prve tri knjige “Ode” , uključujući i ovu, objavljene su 23 pne, s najranijom pozitivno datiranom pjesmom u zbirci ( “Nunc est bibendum” ) koji datira oko 30 pne. Nemamo tačan datum pisanja ove konkretne pjesme.
Upućena je na Leuconoë, nepoznatu mlađu saputnicu (vjerovatno nije njeno pravo ime, jer se prevodi kao nešto poput „prazne glave“). Čini se vjerojatnim iz nagoveštaja u pjesmi da su, u vrijeme njenog pisanja, Horace i Leuconoë bili zajedno u vili na obali Napuljskog zaliva (“Tirensko more”) na divljoj zimi dan.
Vidi_takođe: Hadove moći: Morate znati činjenice o Bogu podzemljaU pjesmi postoji određena muzika, posebno kada se čita naglas, a Horace uspijeva dočarati živopisne slike u najštednijim, najekonomičnijim frazama. Zatvara se čuvenom linijom “carpe diem, quam minimum credula postero” („ugrabi dan, što je manje moguće vjerovati sutra”).
ResursiVidi_takođe: Mit o Bia, grčkoj boginji sile, moći i sirove energije | Povratak na vrh stranice
|
- Engleskiprijevod Johna Coningtona (Perseus Project): //www.perseus.tufts.edu/hopper/text.jsp?doc=Perseus:text:1999.02.0025:book=1:poem=11
- Latinska verzija s prijevodom riječ po riječ (Projekat Perseus): //www.perseus.tufts.edu/hopper/text.jsp?doc=Perseus:text:1999.02.0024:book=1:poem=11
(Lirska pjesma, latinsko/rimski, oko 23. p.n.e., 8 redaka)
Uvod