(Epska pjesma, anonimna, stari engleski, oko 8. stoljeća n. e., 3182 retka)

Uvodfigura.

Danski kralj Hrothgar možda je najljudskiji lik u pjesmi i osoba s kojom nam se možda najlakše poistovjetiti. Čini se da je mudar, ali mu također nedostaje hrabrosti koja se očekuje od velikog ratnika-kralja, a starost mu je očito oduzela moć da djeluje odlučno. Nakon što je Beowulf ubio Grendelovu majku, Hrothgar odvodi Beowulfa na stranu na vrlo zabrinut i očinski način i savjetuje ga da se čuva zloće i zla ponosa, te da koristi svoje moći za boljitak drugih ljudi. Kada Beowulf odlazi iz Danske, Hrothgar pokazuje da se ne boji pokazati svoje emocije jer grli i ljubi mladog ratnika i brizne u plač. Skromno pokazivanje taštine starog kralja u izgradnji ogromne dvorane, Herot, kao trajnog spomenika njegovim postignućima, možda je njegova jedina stvarna mana, a moglo bi se tvrditi da je to pokazivanje ponosa ili taštine ono što je privuklo Grendelovu pozornost na prvom mjestu i pokrenuo cijelu tragediju.

Lik Wiglafa u drugom dijelu pjesme, iako je relativno manji lik, ipak je važan za cjelokupnu strukturu pjesme. On predstavlja mladog ratnika koji pomaže ostarjelom kralju Beowulfu u njegovoj borbi protiv zmaja u drugom dijelu pjesme, na sličan način kao što je mlađi Beowulf pomogao kralju Hrothgaru u prvom dijelu. On jesavršen primjer ideje "comitatus", odanosti ratnika svom vođi, i, dok svi njegovi suborci bježe od zmaja u strahu, Wiglaf jedini dolazi u pomoć svom kralju. Poput mladog Beowulfa, on je također model samokontrole, odlučan djelovati na način za koji vjeruje da je ispravan.

Čudovište Grendel je ekstreman primjer zla i pokvarenosti, ne posjedujući ljudske osjećaje osim mržnje i gorčine prema čovječanstvu. Međutim, za razliku od ljudskih bića, koja mogu sadržavati elemente dobra i zla, čini se da ne postoji način da se Grendel ikada može preobratiti u dobrotu. Koliko god predstavlja simbol zla, Grendel također predstavlja nered i kaos, projekciju svega onoga što je anglosaksonskom umu bilo najstrašnije.

Glavna tema pjesme je sukob između dobra i zla , najočitiji primjer fizičkog sukoba između Beowulfa i Grendela. Međutim, dobro i zlo također su prikazani u pjesmi ne kao međusobno isključive suprotnosti, već kao dvojne osobine prisutne u svima. Pjesma također jasno pokazuje našu potrebu za etičkim kodeksom, koji omogućuje članovima društva da se odnose jedni prema drugima s razumijevanjem i povjerenjem.

Druga tema je ona o mladosti i dobi . U prvom dijelu vidimo Beowulfa kao mladog, odvažnog princa, za razliku od Hrothgara, mudrog, ali ostarjelog kralja. U drugomdijelu, Beowulf, ostarjeli, ali još uvijek herojski ratnik, suprotstavljen je svom mladom sljedbeniku, Wiglafu.

Na neki način, “ Beowulf” predstavlja poveznica između dviju tradicija, starih poganskih tradicija (primjerenih vrlinama hrabrosti u ratu i prihvaćanja svađa između ljudi i država kao životne činjenice) i novih tradicija kršćanska religija . Pjesnik, vjerojatno i sam kršćanin, jasno daje do znanja da je štovanje idola definitivna prijetnja kršćanstvu, iako ne želi komentirati Beowulfove poganske pogrebne obrede. Sam lik Beowulfa nije posebno zabrinut za kršćanske vrline poput krotkosti i siromaštva i, iako jasno želi pomoći ljudima, na kršćanski način, njegova motivacija za to je komplicirana. Hrothgar je možda lik koji se najmanje uklapa u staru pogansku tradiciju, a neki ga čitatelji vide kao modeliranog prema “starozavjetnom” biblijskom kralju.

• Izvorni staroengleski i okrenuti engleski prijevod Benjamina Sladea (Beowulf u Cyberspaceu): //www.heorot.dk/beo-ru.html
• Audio čitanja odabranih odjeljaka Benjamina Sladea (Beowulf Prijevodi): //www.beowulftranslations.net/benslade.shtml
• Veze na preko 100 engleskih prijevoda (BeowulfPrijevodi): //www.beowulftranslations.net/

Beowulf, princ Geata , čuje za Hrothgarove nevolje, okuplja četrnaest svojih najhrabrijih ratnika i isplovljava iz svom domu u južnoj Švedskoj. Geatse pozdravljaju članovi Hrothgarova dvora, a Beowulf se kralju hvali svojim prijašnjim uspjesima kao ratnika, posebice svojim uspjehom u borbi s morskim čudovištima. Hrothgar pozdravlja dolazak Geatsovih, nadajući se da će Beowulf opravdati svoj ugled. Tijekom banketa koji slijedi nakon Beowulfova dolaska, Unferth, danski vojnik, izražava svoje sumnje u Beowulfova prošla postignuća, a Beowulf zauzvrat optužuje Unfertha da je ubio svoju braću. Prije no što se povuče na noć, Hrothgar obećava Beowulfu veliko blago ako uspije u borbi protiv čudovišta.

Te noći, Grendel se pojavljuje kod Herota, a Beowulf, vjeran svojoj riječi , hrva se s čudovištem golih ruku. On otkida čudovištu ruku u ramenu, ali Grendel bježi, samo da bi ubrzo nakon toga umro na dnu močvare pune zmija u kojoj on i njegova majka žive. Danski ratnici, koji su u strahu pobjegli iz dvorane, vraćaju se pjevajući pjesmepohvala Beowulfovu trijumfu i izvođenje herojskih priča u Beowulfovu čast. Hrothgar nagrađuje Beowulfa velikom zalihom blaga i, nakon još jednog banketa, ratnici i Geata i Danaca povlače se na noćenje.

Međutim, nepoznato ratnicima, Grendelova majka snuje osvetu za smrt njenog sina. Ona stiže u dvoranu kada svi ratnici spavaju i odnosi Eshera, Hrothgarovog glavnog savjetnika. Beowulf, koji je na visini zadatka, nudi da zaroni na dno jezera, pronađe mjesto prebivališta čudovišta i uništi ga. On i njegovi ljudi prate tragove čudovišta do litice koja gleda na jezero gdje živi Grendelova majka, gdje vide Esherovu krvavu glavu kako pluta na površini jezera. Beowulf se priprema za bitku i traži od Hrothgara da se pobrine za njegove ratnike i da pošalje svoje blago svom ujaku, kralju Higlacu, ako se ne vrati zdrav.

Tijekom bitke koja je uslijedila , Grendel' Njena majka nosi Beowulfa do njezinog podvodnog doma, ali Beowulf konačno ubija čudovište čarobnim mačem koji pronalazi na zidu njezina doma. Također pronalazi Grendelovo mrtvo tijelo, odsiječe mu glavu i vraća se na suho. Geat i danski ratnici, čekajući s iščekivanjem, slave jer je Beowulf sada očistio Dansku od rase zlih čudovišta.

Vraćaju se na Hrothgarov dvor, gdje je danski kralj dužno zahvalan, ali upozorava Beowulfaprotiv opasnosti ponosa i prolazne prirode slave i moći. Danci i Geati pripremaju veliku gozbu u slavlju smrti čudovišta i sljedećeg jutra Geati žure na svoj brod, nestrpljivi da započnu put kući. Beowulf se oprašta od Hrothgara i kaže starom kralju da će im rado priteći u pomoć ako Dancima ikada više bude potrebna pomoć. Hrothgar poklanja Beowulfu još blaga i oni se grle, emotivno, poput oca i sina. Beowulf i Geati otplove kući i, nakon što je ispričao priču o svojim bitkama s Grendelom i Grendelovom majkom, Beowulf govori kralju Geata Higlacu o sukob između Danske i njihovih neprijatelja, Hatobarda. On opisuje predloženu mirovnu nagodbu, u kojoj će Hrothgar dati svoju kćer Freaw Ingeldu, kralju Hatobarda, ali predviđa da mir neće dugo trajati. Higlac nagrađuje Beowulfa za njegovu hrabrost parcelama zemlje, mačevima i kućama.

U drugom dijelu pjesme , čija se radnja odvija mnogo godina kasnije, Higlac je mrtav, a Beowulf je bio kralj Geats nekih pedesetak godina. Jednog dana lopov ukrade čašu optočenu draguljima uspavanom zmaju, a zmaj se osveti za svoj gubitak leteći kroz noć paleći kuće, uključujući Beowulfovu dvoranu i prijestolje. Beowulf odlazi u špilju u kojoj živi zmaj, obećavajući da će ga sam uništiti. Međutim, on je sada star čovjek injegova snaga nije tako velika kao što je bila kad se borio protiv Grendela. Tijekom bitke, Beowulf lomi svoj mač o zmajev bok i zmaj, bijesan, proguta Beowulfa u plamenu, ranivši ga u vrat.

Svi Beowulfovi sljedbenici bježe osim Wiglafa, koji juri kroz plamen pomoći ostarjelom ratniku. Wiglaf probode zmaja svojim mačem , a Beowulf, u posljednjem činu hrabrosti, presiječe zmaja napola svojim nožem.

Međutim, šteta je učinjena i Beowulf shvaća da umire i da je vodio svoju posljednju bitku. Zamoli Wiglafa da ga odvede u zmajevo skladište blaga, dragulja i zlata, što mu donosi malo utjehe i daje mu osjećaj da se trud možda isplatio. Naložio je Wiglafu da tamo na rubu mora izgradi grobnicu koja će biti poznata kao "Beowulfova kula".

Nakon što Beowulf umre, Wiglaf opominje trupe koje su napustile svog vođu dok se on borio protiv zmaja , govoreći im da nisu bili vjerni standardima hrabrosti, hrabrosti i odanosti kojima je Beowulf podučavao. Wiglaf šalje glasnika u obližnji tabor Geatovih vojnika s uputama da izvijeste o ishodu bitke. Glasnik predviđa da će ih neprijatelji Geata slobodno napasti sada kada je njihov veliki kralj mrtav.

Wiglaf nadzire izgradnju Beowulfove kućepogrebna lomača. U skladu s Beowulfovim uputama, zmajevo blago je zakopano uz njegov pepeo u grobnici, a pjesma završava kao što je i započela, sprovodom velikog ratnika.

“Beowulf” je najstarija poznata epska pjesma napisana na engleskom jeziku , iako njen datum nije poznat sa sigurnošću (najbolja procjena je 8. stoljeće n.e. , a definitivno prije ranog 11. stoljeća n. e.). Autor je također nepoznat i predstavlja pitanje koje je stoljećima zbunjivalo čitatelje. Općenito se smatra da je pjesmu usmeno izveo pjesnik ili "scop" (putujući zabavljač) po sjećanju i da je na taj način prenesena čitateljima i slušateljima ili da je konačno zapisana na zahtjev kralja koji ju je želio ponovno čuti.

Zbog jedinstvene strukture pjesme , s ispreplitanjem povijesnih informacija u tijek glavne pripovijesti, pjesma je najviše vjerojatno sastavljena od jedne osobe, iako postoje dva različita dijela pjesme i neki znanstvenici vjeruju da su dijelove koji se odvijaju u Danskoj i dijelove koji se odvijaju u Beowulfovoj domovini napisali različiti autori.

To je je napisan na dijalektu poznatom kao staroengleski (koji se također naziva anglo-saksonski ), dijalekt koji je postao jezik svog vremena otprilike početkom 6. stoljeća n. e., nakon okupacije Rimljana i sve većeg utjecaja kršćanstva. Stari engleski je jezik s jakim naglaskom, toliko različit od modernog engleskog da se čini gotovo neprepoznatljivim, a njegova je poezija poznata po svom naglasku na aliteraciji i ritmu. Svaki red “Beowulf” podijeljen je u dva različita polustiha (svaki sadrži najmanje četiri sloga), odvojena pauzom i povezana ponavljanjem glasova. Gotovo nijedan redak u staroengleskoj poeziji ne završava rimom u konvencionalnom smislu, ali aliterativna kvaliteta stiha daje poeziji njenu glazbu i ritam.

Pjesnik također koristi stilsko sredstvo zvano “ kenning” , metoda imenovanja osobe ili stvari korištenjem fraze koja označava kvalitetu te osobe ili stvari (npr. ratnik se može opisati kao “onaj koji nosi kacigu”). Druga karakteristika pjesnikova stila je njegova upotreba litota, oblika potcjenjivanja, često s negativnim prizvukom, koji ima za cilj stvoriti osjećaj ironije.

Najčešće likovi samo drže govore jedni drugima, a nema pravih razgovora kao takvih. Međutim, priča se nastavlja brzo skačući s jednog događaja na drugi. Postoji određena upotreba povijesnih digresija, slično korištenjuflashbackovi u modernim filmovima i romanima, a ovo ispreplitanje događaja iz sadašnjosti i prošlosti glavni je strukturni uređaj. Pjesnik također ponekad mijenja gledište usred radnje kako bi ponudio više perspektiva (primjerice, kako bi pokazao reakcije ratnika koji gledaju kao publika u gotovo svakoj bitci).

“Beowulf” dio je tradicije epske poezije koja je započela pjesmama Homera i Vergilija , i bavi se poslovima i djelima hrabrih ljudi, ali, poput svojih klasičnih modela, ne pokušava kronološki prikazati cijeli život od početka do kraja. Također funkcionira kao neka vrsta povijesti, spajajući prošlost, sadašnjost i budućnost na jedinstven, sveobuhvatan način. To nije samo jednostavna priča o čovjeku koji ubija čudovišta i zmajeve, već opsežna vizija ljudske povijesti.

Kao u ranijim klasičnim epskim pjesmama Grčke i Rima, likovi su općenito predstavljeni realistično, ali i s vremena na vrijeme kako pjesnik smatra da treba biti. Pjesnik povremeno krši svoj objektivni ton da bi dao moralnu prosudbu nekom od svojih likova, iako većinom pušta da postupci likova govore sami za sebe. Kao iu klasičnoj tradiciji epske poezije, pjesma se bavi ljudskim vrijednostima i moralnim izborima: likovi susposobni činiti djela velike hrabrosti, ali obrnuto oni su također sposobni intenzivno patiti za svoja djela.

Pjesnik pokušava u određenoj mjeri pomiriti "ljudsku" i "herojsku" stranu Beowulfova osobnost . Iako je opisan kao veći i jači od bilo koga na svijetu, i jasno izaziva neposredno poštovanje i pažnju, on je također prikazan kao ljubazan, strpljiv i diplomatski u svom ponašanju, i nema grubost i hladnoću superiornog i oholog heroja. Hvali se Hrothgaru svojom hrabrošću, ali to čini uglavnom kao praktično sredstvo da dobije ono što želi.

Iako Beowulf može djelovati nesebično, vođen etičkim kodeksom i intuitivnim razumijevanjem drugih ljudi, dio od njega ipak nema stvarnu ideju zašto se tako ponaša, i to je možda tragična mana njegovog karaktera. Svakako, slava, slava i bogatstvo također su među njegovim motivima, kao i praktični razlozi poput želje da plati očev dug. Čini se da nema veliku želju postati kraljem Geata i, kad mu je prvi put ponuđeno prijestolje, odbio je, radije igrajući ulogu sina-ratnika. Isto tako, nikad se ne čini sasvim sigurnim je li za svoj uspjeh kao ratnika zaslužan vlastitoj snazi ​​ili Božjoj pomoći, što ukazuje na neke duhovne sukobe koji ga uzdižu iznad razine običnog heroja