(Tragikomedija, grčki, oko 408. pne, 709 redaka)

Uvodiako se u cijelosti spominje samo kao "Kiklop").

Odisej nudi da proda vino Silenu u zamjenu za hranu za njegovu gladnu posadu i, uprkos činjenici da hranu nije njegova za razmjenu, Dionizov sluga ne može odoljeti obećanju više vina. Kada Kiklop stigne, Silenus brzo optuži Odiseja za krađu hrane, kune se svim bogovima i životima satira da govori istinu.

Unatoč naporima mlađeg i modernijeg satira da obznanjujući istinu, ljuti Kiklop tjera Odiseja i njegovu posadu u njegovu pećinu i počinje ih proždirati. Zgrožen onim čemu je svjedočio, Odisej uspijeva pobjeći i smišlja plan da napije Kiklopa, a zatim mu izgori jedno oko ogromnim žaračem.

Kiklop i Silen zajedno piju , pokušavajući da nadmaše jedni druge u svojim naporima. Kada je Kiklop dobro i istinski pijan, on krade Silena u svoju pećinu (vjerovatno radi seksualnog zadovoljstva), a Odisej vidi priliku da izvrši sljedeću fazu svog plana. Satiri se nude da pomognu, ali onda se izvlače s raznim apsurdnim izgovorima kada za to dođe vrijeme, a iznervirani Odisej umjesto toga traži pomoć od svoje ekipe. Između njih uspijevaju Kiklopu spaliti oko.

Zaslijepljeni Kiklop vrišti da ga je zaslijepio "Niko" (ime je Odisej dao prilikom njihovog prvog susreta) isatiri mu se rugaju. Međutim, egoistični Odisej greškom izgovara svoje pravo ime i, iako on i njegova posada uspevaju da pobegnu, ostatak nevolja sa kojima se Odisej suočava na svom putovanju kući nastaje zbog ovog čina, budući da je Kiklop bio Posejdonovo dete. .

Iako predstava ima neke intrinzične zasluge, njen glavni interes za moderne čitaoce je kao jedini preostali potpuni primjerak tradicije satirične drame. Satirske drame (ne treba ih brkati sa „satirima”) bile su drevna grčka forma tragikomedije bez poštovanja, slična modernom stilu burleske, sa zborom satira (polučovjeka polu-jarca sljedbenika Pana i Dionisa, koji su lutali šumama i planinama) i zasnovani su na temama grčke mitologije, ali sadrže teme opijanja, otvorene seksualnosti, podvala i opšteg veselja.

Satirski komadi su predstavljeni kao bezbrižni nastavak nakon svake trilogije tragedija na festivalima atenske drame Dionizije kako bi se oslobodila tragična napetost prethodnih drama. Heroji bi govorili u tragičnim jambskim stihovima, očigledno vrlo ozbiljno shvaćajući vlastitu situaciju, u suprotnosti sa lakomislenim, nepoštenim i opscenim primjedbama i ludorijama satira. Korištene plesove obično su karakterizirali nasilni i brzi pokreti, parodiranje i karikiranjeplemeniti i graciozni plesovi tragedija.

Priča je preuzeta direktno iz IX knjige Homerove “Odiseja” , jedina inovacija je prisustvo Silena i satira. Neskladne elemente hrabrog, avanturističkog i snalažljivog ratnika Odiseja, grubog i brutalnog Kiklopa, pijanog Silena i kukavičkih i razuzdanih satira Euripid sa rijetkim umijećem kombinuje u djelo skladne ljepote.

• Engleski prijevod E. P. Coleridgea (Internet Classics Archive): //classics.mit.edu/Euripides/cyclops.html
• Grčka verzija sa prijevod riječ po riječ (Projekat Perseus): //www.perseus.tufts.edu/hopper/text.jsp?doc=Perseus:text:1999.01.0093