Elegija VII: Pjesnik se kaje što je tukao svoju ljubavnicu (68 redova).

Elegija VIII: Pjesnik proklinje staricu zbog podučavanja njegova ljubavnica da bude kurtizana (114 stihova).

Elegija IX: Pjesnik upoređuje ljubav i rat (46 redova).

Elegija X: Pjesnik se žali da ga je ljubavnica tražila novac i pokušava je odvratiti da postane kurtizana (64 stiha).

Elegija XI: Pjesnik traži od sluge svoje gospodarice Napea da joj preda svoje pismo (28 redaka).

Elegija XII: Pjesnik proklinje svoje pismo jer nije odgovoreno (30 redaka).

Elegija XIII: Pjesnik poziva zoru da ne dođe prerano (92 stiha).

Elegija XIV. : Pjesnik tješi svoju ljubavnicu zbog gubitka kose nakon što je pokušala da je uljepša (56 stihova).

Elegija XV: Pjesnik se nada da će proživjeti svoj rad kao i drugi poznati pjesnici (42 stiha).

Knjiga 2:

Elegija I: Pesnik predstavlja svoju drugu knjigu i objašnjava zašto je primoran da peva o ljubavi, a ne o ratu (38 redova).

Elegija II: pjesnik moli evnuha Bagoasa za pristup njegovoj ljubavnici (66 redova).

Elegija III: Pjesnik se ponovo poziva na eunuha Bagoasa (18 redova).

Elegija IV: Pesnik priznaje da voli sve vrste žena (48 stihova).

Elegija V: Pjesnik optužuje svoju ljubavnicu da se lažno ponaša prema njemu (62 stiha).

Elegija VI: Pjesnik žali za smrću papagaj hedao svojoj ljubavnici (62 stiha).

Elegija VII: Pesnik protestuje što nikada nije imao ništa sa sobaricom svoje ljubavnice (28 stihova).

Elegija VIII: Pesnik pita sobaricu svoje gospodarice kako je njegova gospodarica saznala za njih (28 redaka).

Elegija IX: Pjesnik traži od Kupida da ne potroši sve svoje strijele na njega (54 reda).

Elegija X: Pesnik govori Graecinu da je zaljubljen u dve žene odjednom (38 redova).

Elegija XI: Pesnik pokušava da odvrati svoju ljubavnicu da ode u Bajae (56 redova).

Elegija XII: Pjesnik se raduje što je konačno osvojio naklonost svoje ljubavnice (28 stihova).

Elegija XIII: Pjesnik se moli boginji Izidi da pomogne Korini u trudnoći i da je spriječi od pobačaja (28 stihova).

Elegija XIV: Pesnik kudi svoju ljubavnicu, koja je pokušala da napravi pobačaj (44 stiha).

Elegija XV: Pesnik se obraća prstenu koji je šalje na poklon svojoj ljubavnici (28 stihova).

Elegija XVI: Pjesnik poziva svoju ljubavnicu da ga posjeti u njegovom seoskom domu (52 reda).

Elegija XVII: Pjesnik žali se da je njegova ljubavnica previše sujetna, ali da će ionako uvijek biti njen rob (34 stiha).

Elegija XVIII: Pjesnik se opravdava Maceru što se u potpunosti predao erotskom stihu (40 stihova).

Elegija XIX: Pjesnik piše čovjeku u čiju je ženu bio zaljubljen (60 redova).

Knjiga 3:

ElegijaI: Pjesnik razmišlja da li da nastavi pisati elegije ili pokušati tragediju (70 stihova).

Elegija II: Pjesnik piše svojoj gospodarici na konjskim trkama (84 stiha).

Elegija III: Pjesnik saznaje da ga je ljubavnica lagala (48 stihova).

Elegija IV: Pesnik poziva muškarca da ne pazi tako strogo na svoju ženu (48 redova).

Elegija V: Pesnik prepričava san (46 stihova).

Elegija VI: Pesnik kudi potopljenu reku jer ga je sprečila da poseti svoju ljubavnicu (106 stihova).

Elegija VII: Pjesnik sebi zamjera što nije izvršio svoju dužnost prema svojoj ljubavnici (84 stiha).

Elegija VIII: Pjesnik se žali da ga ljubavnica nije dobro primila, preferirajući bogatiju suparnicu (66 stihova). ).

Elegija IX: Elegija o smrti Tibulusa (68 redova).

Elegija X: Pesnik se žali da mu nije dozvoljeno da deli kauč svoje ljubavnice tokom praznika Ceres (48 stihova).

Elegija XI: Pjesnik umoran od nevjera svoje ljubavnice, ali priznaje da ne može a da je ne voli (52 stiha).

Elegija XII: Pjesnik se žali da njegove pjesme su njegovu ljubavnicu učinile previše slavnom i time mu izazvale previše rivala (44 stiha).

Elegija XIII: Pjesnik piše o Junonom prazniku u Falascima (36 stihova).

Elegija XIV: Pesnik traži od svoje ljubavnice da mu ne javi ako ga rogonji (50 redova).

Elegija XV: Pesnik se licitiraoproštaj od Venere i zavjetovanje da je završio pisanje elegija (20 redova).

U početku je “Amores” bila zbirka od pet knjiga ljubavne poezije, prvi put objavljene 16 pne. Ovidije kasnije je revidirao ovaj raspored, svodeći ga na preživjelu, postojeću zbirku od tri knjige, uključujući neke dodatne pjesme napisane tek 1 ne. Knjiga 1 sadrži 15 elegičnih ljubavnih pjesama o različitim aspektima ljubavi i eroticizma, Knjiga 2 sadrži 19 elegija, a knjiga 3 još 15.

Većina “Amores” su izrazito šaljivi, i dok se Ovidije uglavnom pridržava standardnih elegijskih tema koje su prethodno tretirali pjesnici Tibulus i Propertius (kao što su "exclusus amator" ili zatvoreni ljubavnik , na primjer), često im pristupa na subverzivan i duhovit način, s uobičajenim motivima i sredstvima preuveličanim do apsurda. Takođe sebe prikazuje kao romantično sposobnog, a ne emocionalno pogođenog ljubavlju poput Propercija, čija poezija ljubavnika često prikazuje kao pod nogama njegove ljubavi. Ovidije također preuzima neke rizike, poput otvorenog pisanja o preljubi, što je učinjeno nezakonitim Augustovim reformama bračnog zakona iz 18 pne.

Neki su čak sugerirali da “Amores” moglo bi se smatrati nekom vrstom lažnog epa.Prva pjesma u zbirci počinje riječju "arma" ("ruke"), kao i Vergilije "Eneida" , namjerno poređenje epskom žanru, koji Ovidije kasnije ismijava. On dalje opisuje u ovoj prvoj pesmi svoju prvobitnu nameru da napiše epsku pesmu u daktilskom heksametru o odgovarajućoj temi kao što je rat, ali je Kupidon ukrao jednu (metričku) nogu pretvarajući njegove stihove u elegične dvostihe, metar ljubavne poezije. On se vraća na temu rata nekoliko puta kroz “Amores” .

“Amores” , dakle, napisane su u elegijskom distihu, ili elegijskim dvostihovima, poetski oblik koji se često koristi u rimskoj ljubavnoj poeziji, a sastoji se od naizmjeničnih redova daktilnog heksametra i daktilnog pentametra: dva daktila praćena dugim slogom, cezurom, zatim još dva daktila nakon kojih slijedi dugi slog. Neki kritičari su primetili da se zbirka pesama razvija kao neka vrsta „romana“, koji samo nekoliko puta krši stil, a najpoznatiji je elegijom o Tibelovoj smrti u Elegiji IX iz knjige 3.

Kao i mnogi drugi pjesnici prije njega, Ovidijeve pjesme u “Amores” često se usredotočuju na romantičnu aferu između pjesnika i njegove “djevojke”, u njegovom slučaju po imenu Corinna. Malo je vjerovatno da je ova Corinna zaista živjela (posebno jer se čini da se njen lik mijenja s velikom pravilnošću), već je samo Ovidijevo poetično stvaralaštvo, generaliziranomotiv rimskih ljubavnica, labavo zasnovan na grčkom pjesniku istog imena (ime Corinna je također moglo biti tipično ovidijanska igra riječi na grčkoj riječi za djevojku, "kore").

Pretpostavlja se da “Amores” su bili dio razloga zašto je Ovidije kasnije protjeran iz Rima, jer neki čitaoci možda nisu cijenili ili razumjeli njihovu šaljivu prirodu. Međutim, njegovo protjerivanje je vjerovatno bilo više povezano s njegovim kasnijim “Ars Amatoria” , što je uvrijedilo cara Augusta, ili vjerovatno zbog njegove veze sa glasinama s Augustovom nećakinjom, Julia, koja je također bila prognana otprilike u isto vrijeme.

• Prevod na engleski Johna Coningtona (Projekat Perseus): //www.perseus.tufts.edu /hopper/text.jsp?doc=Perseus:text:1999.02.0069:text=Am.:book=1:poem=1
• Latinska verzija s prijevodom riječ po riječ (Projekat Perseus): / /www.perseus.tufts.edu/hopper/text.jsp?doc=Perseus:text:1999.02.0068:text=Am.

(Elegična pjesma, latinski/rimski, oko 16. p.n.e., 2490 redaka)

Uvod