Catullus 63 Prijevod

John Campbell 07-02-2024
John Campbell

Sadržaj

šuma.

90

ibi sempre omne uitae spatium famula fuit.

Uvijek je za cijeli život bio sluškinja.

91

dea, magna dea, Cybebe, dea domina Dindymi,

Boginja, velika boginja, Cybele, boginja, dama od Dindymusa

92

procul a mea tuos sit furor omnis, era, domo:

daleko od moje kuće budi sav tvoj bijes, o moja kraljice

93

alios age incitatos, alios age rabidos.

drugi voze ti u ludilu, drugi te dovode do ludila.

Prethodno Carmenpostoji li figura koju nisam imao?

63

ego mulier, ego adulescens, ego ephebus, ego puer ,

Ja, da budem žena-koja sam bila mlada, ja sam mladić, ja sam dječak,

64

ego gymnasi fui flos, ego eram decus olei:

Bio sam cvijet igrališta, nekad sam bio slava palaestra:

65

mihi ianuae oftenes, mihi limina tepida,

moja su bila prepuna vrata, minirala tople pragove,

66

mihi floridis corollis redimita domus erat,

iskopaj cvjetne vijence da ukrasim moju kuću

67

linquendum ubi esset orto mihi Sole cubiculum.

kada sam trebao napustiti svoju odaju s izlaskom sunca.

68

ego nunc deum ministra et Cybeles famula ferar?

Ja, hoću li se sada zvati – kako? sluškinja bogova, ministrica Kibele?

69

ego Maenas, ego mei pars, ego uir sterilis ero?

Ja sam Maenada, dio sam sebe, hoću li biti jalov čovjek?

70

ego uiridis algida Idae niue amicta loca colam?

Hoću li boraviti u ledenim snijegom prekrivenim predjelima zelene Ide,

71

ego uitam agam sub altis Phrygiae columinibus,

Vidi_takođe: Aharni – Aristofan – Stara Grčka – Klasična književnost

Prolazim svoj život ispod visokih vrhovaFrigije,

72

ubi cerua siluicultrix, ubi aper nemoriuagus?

sa košutom koja opsjeda šumu, s veprom koji se kreće po šumi?

73

iam iam dolet quod egi, iam iamque paenitet.'

sada, sad žalim svoje djelo, sad, sad bih da je poništeno.”

74

roseis ut huic labellis sonitus citus abiit

Sa njegovih ružičastih usana dok su ove riječi izlazile naprijed,

75

geminas deorum ad aures noua nuntia referens,

donosi novu poruku na oba uha bogova,

76

ibi iuncta iuga resoluens Cybele leonibus

zatim Kibela, otpuštajući privezani jaram sa svojih lavova,

77

laeuumque pecoris hostem stimulans ita loquitur.

i nagovarajući tog neprijatelja stada koji je nacrtao s lijeve strane, ovako govori:

78

'agedum,' inquit 'age ferox fac ut hunc furor

„Hajde sad“, kaže ona, „ajde, idi žestoko, neka ga ludilo lovi odavde

79

fac uti furoris ictu reditum in nemora ferat,

pozovi ga da ga opet od maha ludila odvede u šume,

80

mea libere nimis qui fugere imperia cupit.

onaj koji bi bio previše slobodan i bježaodaleko od mog suvereniteta.

81

age caede terga cauda, ​​tua uerbera patere,

Dođi, udari repom, izdrži svoje bičevanje,

82

fac cuncta mugienti fremitu loca retonent,

da sve okolo odzvanja urlanjem,

83

rutilam ferox torosa ceruice quate iubam.'

žestoko protresi na trbušni vrat svoju rumenu grivu.”

84

ait haec minax Cybebe religatque iuga manu.

Ovako kaže gnjevna Kibela i svojom rukom odvezuje jaram.

85

ferus ipse sese adhortans rapidum incitat animo,

Čudovište izaziva njegovu hrabrost i izaziva ga do bijesa srca;

86

uadit, fremit , refringit uirgulta pede uago.

on juri, riče, razmetljivom nogom lomi grmlje.

87

at ubi umida albicantis loca litoris adiit,

Ali kada je došao do vodenih poteza bijele blistave obale,

88

teneramque uidit Attin prope marmora pelagi,

i vidio nježnog Atisa uz glatke prostore mora,

89

facit impetum. illa demens fugit in nemora fera;

juri na njega – ludo leti Atisa u divljinužena, pita se šta će se dogoditi. Atis govori o tome kako je nekada bio ponosni član školske gimnazije , palaestra. Dok Atis razmišlja o tome ko je bio i jeste, Katul se pomera sa zamenica ženskog i muškog roda. Nažalost, Atis se kaje zbog onoga što je uradio, a zatim se pretvara u Kibelu koja nasilnim rečima govori o tome kako će Atisa zavladati ludilo. Ona spominje lava koji će izluditi Atisa i natjerati ga u šumu.

U rimskoj mitologiji Kibela je bila povezana sa divljom prirodom. Njen pratilac bio je lav. Ona se razlikuje od grčke boginje divljine Artemide kojoj je jelen bio pratilac i simbol. U rimskoj mitologiji, Atis, bog vegetacije, bio je suprug Kibele. Gale su bili evnusi. Atis je bio povezan s Phyrgiom i kultom u Dindymonu . Atis se trebao oženiti, ali dok je svirala svadbena pjesma, Cybele se ukazala Atisu i on se kastrirao u naletu ludila. Bogovi su kasnije odlučili da će Atis biti besmrtan. Katul istražuje odnos između ova dva važna boga u rimskom panteonu. Čini se da je fasciniran ljudima koji su obožavali Kibelu i kako je ona više voljela da budu kastrirani. Ovo bi moglo biti povezano sa Artemidom, koja je bila djevica boginja i ubijala bi muškarce koji su je vidjeli golu.

Ova se pjesma uvelike razlikuje od tipičnih Katulovih pjesama . Umesto da pričamo o seksusa Lezbijom ili ismijavanjem svojih prijatelja, Katul postaje muzikalan i dovodi u pitanje ulogu muškaraca i žena. Ova pjesma je napisana u doba prije Krista, ali je danas vrlo prikladna jer se uloge polova stalno mijenjaju.

Carmen 63

Red latinski tekst prevod na engleski

1

SVPER alta uectus Attis celeri rate maria,

Nošen u svojoj brzoj kori preko dubokih mora,

2

Phrygium ut nemus citato cupide pede tetigit,

Attis, kada je željno brzom nogom stigao do Frigijske šume,

3

adiitque opaca siluis redimita loca deae,

i ušao u boginja boravišta, sjenovita, okrunjena šumom;

4

stimulatus ibi furenti rabie, uagus animis,

tamo, potaknut bijesnim ludilom, zbunjen umom,

5

deuolsit ili acuto sibi pondera silice,

odbacio je sa sebe oštrim kremenim kamenom teret svog člana.

6

itaque ut relicta sensit sibi membra sine uiro,

Pa kad je osjetila da su joj udovi izgubili manbood,

7

etiam recente terrae sola sanguine maculans,

još sa svježom krvlju na licutlo,

8

niueis citata cepit manibus leue typanum,

brzo sa snježnim trakama uhvatila je lagani bubanj,

9

typanum tuum, Cybe, tua, mater initia,

tvoj bubanj, Kibela, tvoje misterije, majka,

10

quatiensque terga tauri teneris caua digitis

i tresući mekim prstima šuplju volovsku kožu

11

canere haec suis adorta est tremebunda comitibus.

tako je počela drhtavo pjevati svojim drugovima:

12

'agite ite ad alta, Gallae, Cybeles nemora simul,

“Dođi daleko, vi Gallae, idite zajedno u planinske šume Kibele,

13

simul ite, Dindymenae dominae uaga pecora,

zajedno idite, lutajuće stado dame od Dindymusa,

14

aliena quae petentes uelut exules loca

koji brzo traže tuđinske domove kao prognanici,

15

sectam meam exsecutae duce me mihi comites

slijedio je moje pravilo dok sam te vodio u svom vozu,

16

rapidum salum tulistis truculentaque pelagi

izdržao je brzu slanu vodu i divlja mora,

17

et corpus euirastis Veneris nimio odio;

ioslobodili vaša tijela od potpunog gađenja ljubavi,

18

hilarate erae citatis erroribus animum.

razveselite srce svoje Gospe brzim lutanjima.

19

mora tarda mente cedat: simul ite, sequimini

Neka dosadno odlaganje ode iz vašeg uma; idite zajedno, pratite

20

Phrygiam ad domum Cybebes, Phrygia ad nemora deae,

frigijskoj kući Kibele, frigijskim šumama boginje,

21

ubi cymbalum sonat uox, ubi tympana reboant,

gdje zvuči šum činela, gdje bubnjevi ponovo odjekuju,

22

tibicen ubi canit Phryx curuo graue calamo,

gdje frigijski svirač flaute puše duboku notu na svom zakrivljena trska,

23

ubi capita Maenades ui iaciunt hederigerae,

gdje Menade okrunjene bršljanom nasilno bacaju glave,

24

ubi sacra sancta acutis ululatibus uznemireni,

gdje uz reske povike tresu svete ambleme,

25

ubi sueuit illa diuae uolitare uaga cohors,

gdje to lutajuće društvo boginje obično luta,

26

quo nos decet citatis celerare tripudiis.'

gdje se za nas sretnemoubrzati brzim plesovima.”

27

simul haec comitibus Attis cecinit notha mulier,

Tako je Attis, žena koja još nije prava, pjevala ovako svojim drugovima,

28

thiasus repente linguis trepidantibus ululat,

veselioci iznenada drhtavih jezika viču naglas,

29

leue tympanum remugit, caua cymbala recrepant.

opet zvoni svjetlosni timbar, opet se sudaraju šuplje činele,

30

uiridem citus adit Idam properante pede chorus.

brzo u zeleno Ida ide u bijeg žurnom nogom.

31

furibunda simul anhelans uaga uadit animam agens

Onda previše pomahnitala, dahtana, nesigurna, luta, zadihana,

32

comitata tympano Attis per opaca nemora dux,

prisustvovao timbral, Attis, kroz mračne šume njihov vođa,

33

ueluti iuuenca uitans onus indomita iugi;

kao junica neprekinuta polazeći od tereta jarma.

34

rapidae ducem sequuntur Gallae properipedem.

Brzo slijedite Gale, njihovog brzonogog vođu.

35

itaque, u domum Cybebes tetigere lassulae,

Pa kadazadobili su kuću Kibelu, klonulu i umornu,

36

nimio e labore somnum capiunt sine Cerere.

nakon mnogo muke odmaraju se bez kruha;

37

piger his labante languore oculos sopor operit;

teški san pokriva njihove oči spuštenim umorom,

38

abit in quiete molli rabidus furor animi.

ludilo ludilo njihovog uma odlazi u blagi san.

39

sed ubi oris aurei Sol radiantibus oculis

Ali kada sunce sa blistave oči njegovog zlatnog lica

40

lustrauit aethera album, sola dura, mare ferum,

osvetlio bistro nebo, čvrste zemlje, divlje more,

41

pepulitque noctis umbras uegetis sonipedibus,

i otjerao hladovinu noći sa osvježenim nestrpljivim konjima,

42

ibi Somnus excitam Attin fugiens citus abiit;

onda je San pobjegao od probuđenog Atisa i brzo je bio otišao;

43

trepidante eum recepit dea Pasithea sinu.

njega je boginja Pasitea primila u svoja lepršava njedra.

44

ita de quiete molli rapida sine rabie

Tako nakon tihog sna, oslobođennasilno ludilo,

45

simul ipsa pectore Attis sua facta recoluit,

čim je sam Attis u svom srcu pregledao svoje djelo,

46

liquidaque mente uidit sine quis ubique foret,

i jasnim umom vidio šta je laž izgubila i gdje je bio,

47

animo aestuante rusum reditum ad uada tetulit.

s nabrijanim umom ponovo je pojurio natrag do valova.

48

ibi maria uasta uisens lacrimantibus oculis,

Tamo, gledajući na pusto more s očima koje struju,

49

patriam allocuta maestast ita uoce miseriter.

tako se sažaljivo obraćala svojoj zemlji suznim glasom:

50

'patria o mei creatrix, patria o mea genetrix,

” O moja zemlja koja mi je dala život! O moja zemlja koja me je razotkrila!

51

Vidi_takođe: Satira III – Juvenal – Stari Rim – Klasična književnost

ego quam miser relinquens, dominos ut erifugae

koga ostavljam, jadniče! kao što odbjegle sluge napuštaju svoje gospodare,

52

famuli solent, ad Idae tetuli nemora pedem,

Nogu sam nosio u šume Idi,

53

ut aput niuem et ferarum gelida stabula forem,

živjeti među snijegovima i smrznutim jazbinama divljinezvijeri,

54

et earum omnia adirem furibunda latibula,

i posjeti u svom ludilu sva njihova vrebanja,

55

ubinam aut quibus locis te positam , patria, reor?

— gdje onda ili u kojoj regiji mislim da je tvoje mjesto, o domovino moja?

56

cupit ipsa pupula ad te sibi derigere aciem,

Moje očne jabučice nepoželjno dugo žele okrenuti pogled na tebe

57

rabie fera carens dum breue tempus animus est.

dok je na kratko moj um slobodan od divljeg ludila.

58

egone a mea remota haec ferar in nemora domo?

Hoću li ja iz vlastitog doma biti odveden daleko u ove šume?

59

patria, bonis, amicis, genitoribus abero?

iz svoje zemlje, moje imovine, mojih prijatelja, mojih roditelja, hoću li biti ?

60

abero foro, palaestra, stadio et gyminasiis?

odsutan sa pijace, hrvačkog mjesta, trkališta, igrališta?

61

škrtac a škrtac, querendum est etiam atque etiam, anime.

nesretno, sva nesretna srca, opet, opet moraš da se žališ.

62

quod enim genus figurast, ego non quod obierim?

Za koji oblik čovjeka

John Campbell

John Campbell je vrsni pisac i književni entuzijasta, poznat po svom dubokom uvažavanju i opsežnom poznavanju klasične književnosti. Sa strašću prema pisanoj riječi i posebnom fascinacijom za djela antičke Grčke i Rima, John je godine posvetio proučavanju i istraživanju klasične tragedije, lirske poezije, nove komedije, satire i epske poezije.Diplomiravši s odlikom englesku književnost na prestižnom univerzitetu, Džonovo akademsko iskustvo pruža mu snažnu osnovu za kritičku analizu i tumačenje ovih bezvremenskih književnih kreacija. Njegova sposobnost da se udubi u nijanse Aristotelove poetike, Safonih lirskih izraza, Aristofanove oštre duhovitosti, Juvenalove satirične promišljanja i zamašnih narativa Homera i Vergilija je zaista izuzetna.Johnov blog služi kao najvažnija platforma za njega da podijeli svoje uvide, zapažanja i interpretacije ovih klasičnih remek-djela. Svojom pedantnom analizom tema, likova, simbola i istorijskog konteksta, on oživljava dela drevnih književnih divova, čineći ih dostupnim čitaocima svih profila i interesovanja.Njegov zadivljujući stil pisanja zaokuplja i umove i srca njegovih čitalaca, uvlačeći ih u magični svijet klasične književnosti. Sa svakim postom na blogu, John vješto spaja svoje naučno razumijevanje sa dubokimlična povezanost sa ovim tekstovima, što ih čini relevantnim i relevantnim za savremeni svijet.Priznat kao autoritet u svojoj oblasti, John je doprinio člancima i esejima u nekoliko prestižnih književnih časopisa i publikacija. Njegova stručnost u klasičnoj književnosti učinila ga je i traženim govornikom na raznim akademskim konferencijama i književnim događajima.Kroz svoju elokventnu prozu i vatreni entuzijazam, John Campbell je odlučan da oživi i proslavi bezvremensku ljepotu i duboki značaj klasične književnosti. Bilo da ste posvećeni učenjak ili jednostavno radoznali čitatelj koji želi istražiti svijet Edipa, Safonih ljubavnih pjesama, Menandrovih duhovitih drama ili herojskih priča o Ahileju, Johnov blog obećava da će biti neprocjenjiv resurs koji će obrazovati, inspirirati i zapaliti doživotna ljubav prema klasici.