(Epska pjesma, anonimna, sumerska/mezopotamska/akadska, oko 20. – 10. st. pr. Kr., oko 1950 redaka)

UvodEnlil i Suen se čak i ne trude odgovoriti, Ea i Shamash odlučuju pomoći. Shamash probija rupu u zemlji i Enkidu iskače iz nje (nije jasno da li kao duh ili u stvarnosti). Gilgameš ispituje Enkidua o onome što je vidio u Podzemlju.

Najranije sumerske verzije “Epa o Gilgamešu” datiraju već iz Treće dinastije Ur ( 2150. – 2000. pr. Kr. ), a napisani su sumerskim klinastim pismom , jednim od najranijih poznatih oblika pisanog izražavanja . Ona povezuje stari folklor, priče i mitove i vjeruje se da je postojalo mnogo različitih manjih priča i mitova koji su s vremenom srasli u jedno cjelovito djelo. Najranije akadske verzije (akadski je kasniji, nepovezani, mezopotamski jezik, koji je također koristio sistem klinastog pisma) datirane su u rano 2. tisućljeće .

takozvana “standardna” akadska verzija , koja se sastoji od dvanaest (oštećenih) ploča koje je napisao babilonski pisar Sin-liqe-unninni u neko vrijeme između 1300. i 1000. pr. Kr. , otkrivena je 1849. godine u knjižnici asirskog kralja iz 7. stoljeća prije Krista, Asurbanipala, u Ninivi, glavnom gradu drevnog Asirskog carstva (u današnjem Iraku). Napisano je na standardnom babilonskom, adijalekt akadskog koji se koristio samo u književne svrhe. Izvorni naslov, temeljen na uvodnim riječima, bio je “Onaj koji je vidio dubinu” (“Sha naqba imuru”) ili, u ranijim sumerskim verzijama, “Nadmašujući sve druge kraljeve” (“Shutur eli sharri”).

Fragmenti drugih kompozicija priče o Gilgamešu pronađeni su na drugim mjestima u Mezopotamiji i čak u Siriji i Turskoj. Pet kraćih pjesama na sumerskom jeziku ( "Gilgameš i Huvava" , "Gilgameš i nebeski bik" , "Gilgameš i Agga od Kiša" ” , “Gilgameš, Enkidu i podzemni svijet” i “Gilgamešova smrt” ), više od 1000 godina starije od ploča iz Ninive , imaju također otkrivena. Akadsko standardno izdanje temelj je većine modernih prijevoda, a starije sumerske verzije koriste se za njegovu dopunu i popunjavanje praznina ili praznina.

Dvanaesta ploča , koja se često dodaje kao neka vrsta nastavka izvornih jedanaest, najvjerojatnije je vjerojatno dodan kasnije i čini se da ima malo veze s dobro izrađenim i dovršenim epom od jedanaest ploča. To je zapravo približna kopija ranije priče, u kojoj Gilgameš šalje Enkidua da preuzme neke svoje predmete iz Podzemlja, ali Enkidu umire i vraća se u obliku duha kako bi Gilgamešu ispričao prirodu Podzemlja. Enkiduov pesimistički opispodzemnog svijeta na ovoj ploči je najstariji takav poznati opis.

Gilgameš je možda zapravo bio pravi vladar u kasnom ranom dinastičkom razdoblju II (oko 27. stoljeća pr. Kr.) , suvremenik Agga, kralja Kiša. Otkriće artefakata, koji datiraju iz otprilike 2600. godine prije nove ere, povezanih s Enmebaragesijem iz Kisha (koji se u legendama spominje kao otac jednog od Gilgamešovih protivnika), dalo je vjerodostojnost povijesnom postojanju Gilgameša. U sumerskim popisima kraljeva, Gilgameš je zabilježen kao peti kralj koji je vladao nakon potopa.

Prema nekim znanstvenicima, postoji mnogo paralelnih stihova , kao i tema ili epizoda, koje ukazuju na znatan utjecaj “Epa o Gilgamešu” na kasniju grčku epsku pjesmu “Odiseja” , pripisanu Homeru . Čini se da su neki aspekti mita o "Gilgamešu" potopu blisko povezani s pričom o Noinoj arci u "Bibliji" i Kur'anu, kao kao i slične priče u grčkim, hinduističkim i drugim mitovima, sve do izgradnje čamca za smještaj cijelog života, njegovog eventualnog zaustavljanja na vrhu planine i slanja golubice da pronađe kopno. Također se smatra da je mit o Aleksandru Velikom u islamskoj i sirijskoj kulturi pod utjecajem priče o Gilgamešu.

“Ep o Gilgamešu” u biti je svjetovnipripovijest , i nema sugestije da je ikada recitirana kao dio vjerskog rituala. Podijeljen je na labavo povezane epizode koje pokrivaju najvažnije događaje u životu junaka, iako nema opisa Gilgamešovog čudesnog rođenja ili legendi o djetinjstvu.

Standardna akadska verzija pjesma je napisana u labavom ritmičkom stihu , s četiri takta u retku, dok starija, sumerska verzija ima kraći stih , s dva takta. Koristi "epitete zaliha" (ponovljene uobičajene opisne riječi primijenjene na glavne likove) na isti način kao i Homer , iako se oni možda štedljivije koriste nego u Homeru . Također, kao iu mnogim tradicijama usmene poezije, postoje ponavljanja (često prilično dugih) narativa i razgovora od riječi do riječi, te dugih i razrađenih formula pozdrava. Koriste se brojna uobičajena sredstva poetskog ukrašavanja, uključujući igre riječi, namjernu dvosmislenost i ironiju, te povremenu učinkovitu upotrebu usporedbi.

Unatoč starini djela, prikazano nam je, kroz radnju, vrlo ljudska zabrinutost za smrtnost, potraga za znanjem i bijegom od uobičajene ljudske sudbine. Veliki dio tragedije u pjesmi proizlazi iz sukoba između želja božanskog dijela Gilgameša (od njegove boginje majke) i sudbine smrtnog čovjeka(njegovu smrtnost koju mu je dodijelio njegov ljudski otac).

Divljeg čovjeka Enkidua bogovi su stvorili i kao prijatelja i pratioca Gilgameša, ali i kao foliju za njega i kao žarište njegove pretjerane snage i energije. Zanimljivo, Enkiduovo napredovanje od divlje životinje do civiliziranog gradskog čovjeka predstavlja neku vrstu biblijskog "Pada" u obrnutom smjeru i alegoriju faza u kojima čovjek doseže civilizaciju (od divljaštva do stočarstva do gradskog života), sugerirajući da su rani Babilonci možda bili društveni evolucionisti.

• Prijevod na engleski (Looklex Encyclopaedia): //looklex.com/e.o/texts/religion/gilgamesh01. htm

Međutim, stanovnici Uruka nisu sretni i žale se da je Gilgameš prestrog i zlorabi svoju moć spavajući s njihovim ženama. Božica stvaranja, Aruru, stvara moćnog divljeg čovjeka po imenu Enkidu, suparnika u snazi ​​Gilgamešu . Živi prirodnim životom s divljim životinjama, ali ubrzo počinje gnjaviti pastire i lovce na tom području te tjera životinje na pojilište. Na zahtjev lovca, Gilgameš šalje hramsku prostitutku, Shamhat, da zavede i ukroti Enkidua i, nakon šest dana i sedam noći s bludnicom, on više nije samo divlja zvijer koja živi sa životinjama . Uskoro upoznaje ljudske običaje i izbjegavaju ga životinje s kojima je prije živio, a bludnica ga na kraju nagovori da dođe živjeti u grad. U međuvremenu, Gilgameš ima neke čudne snove, koje njegova majka, Ninsun, objašnjava kao naznaku da će mu doći moćni prijatelj.

Novo-civilizirani Enkidu napušta divljinu sa svojom suprugom za grad Uruk, gdje uči pomagati lokalnim pastirima i traperima u njihovom poslu. Jednog dana, kada sam Gilgameš dođe na svadbu spavati s mladom, kao što jeNjegov običaj, nalazi da mu je put blokiran od strane moćnog Enkidua, koji se suprotstavlja Gilgameševom egu, njegovom postupanju sa ženama i klevetanju svetih veza braka. Enkidu i Gilgameš bore se jedan protiv drugog i, nakon snažne bitke, Gilgameš pobjeđuje Enkidua, ali prekida borbu i pošteđuje mu život. Također počinje paziti na ono što je Enkidu rekao i učiti vrline milosrđa i poniznosti, zajedno s hrabrošću i plemenitošću. I Gilgameš i Enkidu su preobraženi na bolje kroz svoje novootkriveno prijateljstvo i imaju mnogo lekcija za naučiti jedan od drugog. S vremenom se počinju doživljavati kao braća i postaju nerazdvojni.

Godinama kasnije , dosadio miran život u Uruku i želeći sebi steći vječno ime, Gilgameš predlaže da otputuje u svetu cedrovu šumu kako bi posjekao neka velika stabla i ubio čuvara, demona Humbabu. Enkidu se protivi planu jer je Cedrova šuma sveto područje bogova i nije namijenjeno smrtnicima, ali ni Enkidu ni vijeće starješina Uruka ne mogu uvjeriti Gilgameša da ne ide. Gilgamešova majka također se žali na potragu, ali na kraju popušta i traži podršku boga sunca Šamaša. Također daje Enkiduu nekoliko savjeta i usvaja ga kao svog drugog sina.

Na putu do Cedrove šume , Gilgameš ima neke loše snove, ali svaki put Enkidu uspijeobjasniti snove kao dobre predznake, i on ohrabruje i tjera Gilgameša da nastavi kada se ponovno uplaši kada stigne u šumu. Konačno, dva se heroja suočavaju s Humbabom, demonom-ogrom, čuvarom svetog drveća , i započinje velika bitka. Gilgameš nudi čudovištu svoje vlastite sestre kao žene i priležnice kako bi ga odvratio od svojih sedam slojeva oklopa, i konačno, uz pomoć vjetrova koje je poslao bog sunca Shamash, Humbaba je poražen. Čudovište moli Gilgameša za svoj život, a Gilgameš isprva sažalijeva stvorenje, unatoč Enkiduovom praktičnom savjetu da ubije zvijer. Humbaba ih potom obojicu proklinje, a Gilgameš tome konačno staje na kraj. Dvojica heroja posjeku golemo cedrovo drvo e, a Enkidu ga koristi da napravi masivna vrata za bogove, koja pluta niz rijeku.

Neko vrijeme kasnije, božica Ištar (božica ljubavi i rata, i kći boga neba Anua) čini seksualne napade Gilgamešu, ali on ju odbija, jer je loše postupala s prijašnjim ljubavnicima. Uvrijeđena Ishtar inzistira da njezin otac pošalje "Nebeskog bika" kako bi osvetio Gilgameshovo odbijanje , prijeteći da će uskrsnuti mrtve ako on ne posluša. Zvijer sa sobom donosi veliku sušu i kugu zemlji, ali Gilgameš i Enkidu, ovaj put bez božanske pomoći, ubijaju zvijer i nude njeno srce Šamašu, bacajućistražnji dio bika pred licem bijesne Ištar.

Grad Uruk slavi veliku pobjedu, ali Enkidu ima loš san u kojem bogovi odlučuju kazniti samog Enkidua za ubojstvo Nebeskog bika i Humbaba. Proklinje vrata koja je napravio za bogove, proklinje zamku koju je sreo, bludnicu koju je volio i sam dan kada je postao čovjek. Međutim, on se kaje zbog svojih psovki kada Shamash govori s neba i ističe kako je Enkidu nepravedan. On također ističe da će Gilgameš postati tek sjena onoga što je bio prije ako Enkidu umre. Ipak, prokletstvo uzima maha i dan za danom Enkidu postaje sve bolesniji . Dok umire, opisuje svoj silazak u užasno mračno podzemlje ( "Kuća praha" ), gdje mrtvi nose perje poput ptica i jedu glinu.

Gilgameš je razoren Enkiduovom smrću i nudi darove bogovima, u nadi da bi mu moglo biti dopušteno hodati uz Enkidua u Podzemlju. On naređuje ljudima Uruka, od najnižeg farmera do najviših hramskih svećenika, da također oplakuju Enkidua, i naređuje da se izgrade Enkiduovi kipovi. Gilgameš je toliko pun tuge i tuge za svojim prijateljem da odbija napustiti Enkidua ili dopustiti da njegovo tijelo bude pokopano, sve do šest dana i sedam noći nakon njegove smrti kada crvi počnu padati s njegova tijela.

Gilgameš je odlučan daizbjegne Enkiduovu sudbinu i odluči krenuti na opasno putovanje kako bi posjetio Utnapištima i njegovu ženu, jedine ljude koji su preživjeli Veliki potop i kojima su bogovi podarili besmrtnost, u nadi da će otkriti tajnu vječnog života . Vječni Utnapištim i njegova žena sada žive u prekrasnoj zemlji u drugom svijetu, Dilmunu, a Gilgameš putuje daleko na istok u potrazi za njima, prelazeći velike rijeke i oceane i planinske prijevoje, boreći se i ubijajući monstruozne planinske lavove, medvjede i druge zvijeri.

Na kraju, on dolazi do dva vrha planine Mashu na kraju zemlje , odakle sunce izlazi iz drugog svijeta, čija vrata čuvaju dva strašna škorpiona-bića. Dopuštaju Gilgamešu da nastavi kada ih on uvjeri u svoju božanstvenost i svoj očaj, i on putuje dvanaest milja kroz mračni tunel kojim sunce putuje svake noći. Svijet na kraju tunela je svijetla zemlja čudesa , puna drveća s lišćem prekrivenim draguljima.

Prva osoba koju Gilgameš tamo susreće je vinar Siduri, koji isprva vjeruje da je ubojica zbog svog razbarušenog izgleda i pokušava ga odgovoriti od njegove potrage. No naposljetku ga šalje Urshanabiju, brodaru koji mu mora pomoći prijeći more do otoka gdje živi Utnapishtim, ploveći Vodama smrti,kojemu najmanji dodir znači trenutačnu smrt.

Kada sretne Urshanabija , čini se da je okružen skupinom kamenih divova , koji Gilgameš odmah ubija , misleći da su neprijateljski nastrojeni. Ispriča brodaru svoju priču i zamoli ga za pomoć, ali Urshanabi mu objasni da je upravo uništio sveto kamenje koje omogućuje trajektu da sigurno prijeđe Vode smrti. Jedini način na koji sada mogu prijeći je ako Gilgameš posječe 120 stabala i oblikuje ih u motke za lupanje , tako da mogu prijeći vode koristeći svaki put novu motku i koristeći svoju odjeću kao jedro.

Napokon stižu do otoka Dilmun i, kada Utnapištim vidi da je još netko u čamcu, pita Gilgameša tko je on. Gilgameš mu ispriča svoju priču i traži pomoć, ali ga Utnapištim prekori jer zna da je borba protiv ljudske sudbine uzaludna i da uništava životnu radost. Gilgameš zahtijeva od Utnapištima na koji se način njihove dvije situacije razlikuju i Utnapištim mu ispriča priču o tome kako je preživio veliki potop.

Utnapištim pripovijeda kako su donijeli veliku oluju i potop svijetu od strane boga Enlila , koji je želio uništiti cijelo čovječanstvo zbog buke i zbrke koju su donijeli svijetu. Ali bog Ea je unaprijed upozorio Utnapištima, savjetujući mu da sagradi spremni brod i da se na njega utovarinjegovo blago, njegova obitelj i sjeme svih živih bića. Kiše su pale kao što je obećano i cijeli je svijet bio prekriven vodom, ubivši sve osim Utnapištima i njegovog čamca. Čamac se zaustavio na vrhu planine Nisir, gdje su čekali da se voda smiri, puštajući prvo goluba, zatim lastavicu, a potom i gavrana da provjere ima li kopna na kopnu. Utnapištim je tada prinosio žrtve i ljevanice bogovima i, iako je Enlil bio ljut što je netko preživio njegov potop, Ea ga je savjetovao da se pomiri. Dakle, Enlil je blagoslovio Utnapishtima i njegovu ženu i podario im vječni život, te ih odveo da žive u zemlji bogova na otoku Dilmun.

Međutim, unatoč njegovim rezervama o tome zašto bogovi bi mu trebali odati istu čast kao i njemu samom , junaku potopa, Utnapištim nevoljko odlučuje ponuditi Gilgamešu priliku za besmrtnost. Ipak, prvo izaziva Gilgameša da ostane budan šest dana i sedam noći , ali Gilgameš zaspi gotovo prije nego što Utnapištim završi s govorom. Kad se probudi nakon sedam dana sna, Utnapishtim ismijava njegov neuspjeh i šalje ga natrag u Uruk, zajedno s brodarom Urshanabijem u egzilu.

Dok su odlazili, Utnapishtimova žena je pita mužu da se smiluje Gilgamešu zbog njegovog dugog putovanja, pa kaže Gilgamešu o biljci koja raste na samom dnuoceana koji će ga ponovno učiniti mladim . Gilgameš dobiva biljku vezanjem kamenja za svoja stopala kako bi mogao hodati po dnu mora. Planira upotrijebiti cvijet kako bi pomladio starce u gradu Uruku, a potom ga i sam upotrijebiti. Nažalost, on biljku stavi na obalu jezera dok se kupa, a ukrade ju zmija, koja izgubi svoju staru kožu i tako se ponovno rodi. Gilgameš plače jer nije iskoristio obje mogućnosti da stekne besmrtnost i neutješno se vraća pred masivne zidine vlastitog grada Uruka.

S vremenom, Gilgameš također umire , a narod Uruka oplakuje njegov odlazak, znajući da više nikada neće vidjeti njega sličnog.

Dvanaesta ploča očigledno nije povezana s prethodnima , i govori alternativnu legendu iz ranijeg dijela priče, kada je Enkidu još bio živ. Gilgameš se žali Enkiduu da je izgubio neke predmete koje mu je dala božica Ishtar kada su pali u podzemni svijet. Enkidu nudi da ih vrati umjesto njega, a oduševljeni Gilgameš govori Enkiduu što mora, a što ne smije raditi u Podzemlju kako bi se sigurno vratio.

Međutim, kada Enkidu krene, on odmah zaboravi sve te savjete i učini sve što mu je rečeno da ne čini, što rezultira zarobljavanjem u Podzemlju. Gilgameš se moli bogovima da mu vrate prijatelja i, iako